Džon Viler, „otac“ crne rupe

  „Politika“, 30.07.2011

           Stogodišnjica rodjenja Džona Vilera (1911-2008), naučnika svetskog glasa,  obeležena je u SAD i  mnogim državama Evrope, uz podsećanje da je on bio saradnik Menheten projekta, kojim je rukovodio Julius Robert Openhajmer, „otac“ atomske bombe, koja je, po odluci američkog predsednika Hari Trumana, 6. i 9.avgusta 1945. bačena na Hirošimu i Nagasaki.
          U pripremi i stvaranju „smrti koja može razoriti ceo svet“ – kako je Openhajmer nazvao atomsku bombu posle testiranja 16.jula 1945.godine – učestvovali su mnogi naučnici Evrope i SAD, medju kojima i oni koji su bili ovenčani Nobelovom nagradom.
          Viler je , kao „čudo od deteta“, stekao titulu doktora fizike na univerzitetu u Baltimoru  u svojoj  21 godini a, zatim, sa 27 godina postao je profesor Prinstonskog univerziteta u Nju Džersiju.
           Nakon što su nemački nobelovci Oto Han i Fric Štrasman izvršili bombardovanje urana neutronima i otvorili vrata nukleranoj fisiji,Viler je zajedno sa Nilsom Borom nastavio rad na tim naučnim istraživanjima. Tako je postao član naučnog tima koji je stvorio prvu  atomsku bombu, a kasnije je sudelovao i u projektu za hidrogensku bombu.
           U Prinstonu je upoznao i Alberta Ajnštajna.Radeći s njim  na teoriji relativiteta i gravitacije, Viler, tvorac teorije o egzistenciji paralelnih univerzuma, uveo je u jezik nauke pojam „crna rupa“.
            Taj pojam, kako je on sam objasnio, nastao je 1967.godine. U jesen, te godine, Viler je držao javno predavanje i, u jednom momentu, obratio se publici pitanjem: „Da li neko od vas  zna bolji naziv za objekat koji potpuno kolabira usled gravitacije?“
            Jedan slušalac se javio za reč i upitao:“Da li bi, možda, odgovarao naziv crna rupa?“
            Od tada je „crna rupa“ počela da označava , zahvaljujući Vileru, kosmičku pojavu  koju  astronomi i astrofizičari vrlo često registruju i objašnjavaju. Ali,taj naziv je ušao i u jezik svakodnevice, pa ga pojedini sociolozi koriste za označavanje današnje politike.
            Viler, koji je iškolovao generaciju fizičara svetskog glasa, medju kojima je i nobelovac Friman Dajson, smatrao je da  logika i informacija čine osnovu fizike.Sudelujući u stvaranju prve atomske bombe,on se uverio da priroda, koja stvara i oblikuje ljude, može u trenutku, izazvati katastrofu nevidjenih razmera i zastrašujućim pečatom obeležiti  istoriju, koja je ogledalo društvenog, privrednog i kulturnog života ljudi. Taj „kratak spoj“, rezultat ljudskog uma i duha, ispisao je veliki znak pitanja u „otvorenoj knjizi“ mogućnosti i smisla života čoveka, pred kojim još vape za odgovorom kako religija,tako  filozofija.
             Životni stav slavnog  fizičara, obuzetog mišlju o „formuli sveta“, bio je: „Moj jedini i najviši interes u politici jeste istina.“ Zbog toga Viler nije hteo pružiti ruku  onima, čija je jedina i najviša „istina“ u politici samo njihov lični interes. Odajući mu priznanje, kosmolog Maks Tegmark (1967), sa američkog  Masačuets Instituta za tehnologiju, rekao ovih dana o Vileru: „Za mene je on bio poslednji Titan, jedini heroj fizike koji je uvek stajao uspravno!“  

Leave a Reply

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>